Bushcraft Montenegro

a, međutim kao i bushcraft, preživljavanje je veoma opširna tema i ne odnosi se samo na Prirodu, tako da ćemo ovaj put taj termin preskočiti i fokusirati se na Bushcraft. Naši stari su Bushcraft vjekovima koristili i usavršavali, ali mi kao i mnogi drugi narodi u svijetu, za takve aktivnosti nismo imali poseban izraz jer je sve to bio sastavni dio života i načina življenja. Nekada su se njime bavili istraživači novootkrivenih kontinenata, danas ga upražnjavaju avanturisti i ljudi koji vole Prirodu i željni su znanja kako živjeti i preživjeti u njoj. Na zapadu to je veoma rasprostranjen vid izlazaka u Prirodu, postoje časopisi, emisije, škole, reality show-ovi, prodavnice opreme namijenjene ljubiteljima bushcrafta i još puno sadržaja vezanog za temu Bushcrafta. Bushcraft je kod nas relativno nov način izlaska u Prirodu koji polako dobija na intenzitetu. Međutim svi kako mladi tako i stariji ljubitelji Prirode koji se malo više upute u Bushcraft prije se opredjeljuju za njega nego za klasično planinarenje, razloga je taj što u Buscraftu takođe planinare, samo što im ovaj način omogućava aktivno učenje o blagodetima koje Priroda pruža čovjeku, a ujedno se stiču vještine i uče zanati koje su naši stari primjenjivali u svakodnevnom životu. Sve ono što vam pruža mogućnost da dugoročno preživite u prirodi vezano je za izučavanje Bushcrafta kao skupa vještina i zanata. Prednost takvog izučavanja Bushcrafta je taj što sve te vještine mogu da se primjenjuju bilo gdje u svijetu, način na koji iskusni Bushcrafter razmišlja daje mu mogućnost da svoje znanje stečeno na jednom prostoru u datoj situaciji veoma brzo prilagodi nekim novim prostorima i situacijama. Nažalost mi nemamo izraz koji bi objedinio sve aktivnosti koje Bushcraft podrazumijeva, tako da smo primorani da se služimo ovim opštim međunarodnim izrazom. Bushcraft se javlja kao popularan izraz u Australiji, Novom Zelandu, Južnoj Africi i Americi ovaj termin je popularisan na južnoj hemisferi od strane Les Hiddins (The Bush Tucker Man) u Australiji, kao i na severnoj hemisferi od Mors Kochanski, a nedavno je dobio značajnu valutu u Velikoj Britaniji zbog popularnosti Rej Mearsa i njegovog Bushcraft i Survival televizijskog programa. Bushcraft vještine uključuju, umijeće paljenja vatre (firecraft), praćenje, lov, ribolov, izgradnja skloništa, korišćenje alata kao što su alati za obradu drveta, noževi i sjekire, traganje za hranom, ručno rezbarenje drveta, izrada odjeće, štavljenje kože, izrada oruđa i oružja od prirodnih materijala, pravljenje užeta i kanapa od prirodnih materijala, kao i mnoge druge vještine. Sve su to vrste vještina poznate našim drevnim precima, od kojih se mnoge još uvijek svakodnevno praktikuju među Aboridžinima i domorodačkim narodima širom svijeta, pa čak i kod nas na selu među našim starima. U Oksfordskom rečniku engleskog jezika definicija Bushcraft je "vještina u pitanjima koja se odnose na život u prirodi". Prije nedavnog rasta popularnosti Rej Mearsa i njegove televizijske serije, termin je takođe koristi australijski pisac irskog porekla Ričard Grejvs i kanadski instructor bushcrafta Mors Kochanski. Riječ se koristi u svom sadašnjem smislu u Australiji (ranije poznatoj kao Nev Holland) i Južnoj Africi još od 1800.godine. “Bush” u tom smislu je vjerovatno direktno usvajanje holandskog “Bosch”, koji se prvobitno koristio u holandskim kolonijama za šume i zemlju prekrivenu prirodnim drvetom, ali je upotreba nastavljena u britanskim kolonijama, primjenjivana je na neprokrčeno zemljište, zemlju koja nije pretvorena u farme ili zemlju koja je još uvijek u prirodnom stanju. Kasnije je ovaj naziv proširuje na zemlju u odnosu na grad. U Južnoj Africi, dobijamo Bušman iz “boschjesman” koji primenjuju holandski kolonisti za starosjedioce koji žive u divljini. U Sjevernoj Americi (gdje je takođe bilo značajane kolonizacije od strane holanđana) imaju riječ “bushvacker” koja je u neposrednoj vezi sa holandskom reči "Bosch-Vachter” što znači šimski čuvar. Sada je uobičajeno da se čuje termin “bushcrafter” da opiše nekog ko je zainteresovan za Bushcraft. Ljudi koji su najviše doprineli razvoju Bushcrafta kao skupa vještina i znanja su istraživači koji su osvajali nepregledna prostranstva novootkrivenih kontinenata. Većina njih je shvativši da su tadašnji metodi transporta, glomaznost opreme koja je korišćena u to vrijeme, kao i nemogućnost da se ponese dovoljna količina hrane najveći krivci za sporo napredovanje i neuspjehe na još uvijek opasnom i nepoznatom terenu. Vremenom su počinjali da se oslobađaju viška nepotrebne opreme i da primjenjuju vještine i znanja koja su stekli od domorodaca sa tih područija. Jedan od poznatijih istraživača tog doba je Dr. John Rae čovjek koji je za Hudson Bay Company koja je polako otkrivala i osvajala Kanadu tražio sjeverni prolaz na Pacifik. Između 1844-45 trenirajući i učeći kako da preživi u divljinama sjeverne Kanade, za samo malo više od dva mjeseca, Rea je prešao preko 1200 milja po snijegom zatrpanim šumama, da bi to postigao dizajnirao je svoje hrplje. Inuiti su mu zbog tog podviga dali nadimak “onaj koji pravi duge korake”. Svi oni su koristili najveća tehnološka dostignuća iz tog vremena, ali ona im ništa nisu značila bez znanja koja su stekli od domorodačkih plemena iz krajeva kroz koje su prolazili. U to vrijeme nije bilo moguće ponijeti ogromne količine hrane i ostalih zaliha, jednostavno nisu imali prevozna sredstva kao danas, tako da su morali da se snalaze i da uzimaju iz divljine ono osnovno što im treba za život. Znači treba koristiti prednosti današnjeg tehnološkog napredka, ali treba i učiti stare zanate i vještine, kao i poznavati Prirodu i njene blagodeti. Trenutno u Crnoj Gori promocijom Bushcrafta i organizovanjem tematskih susreta, treninga i emisija bavi se NVO pod nazivom Bushcraft Montenegro.